уторак, мај 31

Rastanak mi teško pada

Pitaju me,sećam li se prvog dana škole?Mislite na onaj dan kada se jedna generacija sastala ispred škole,kada su se stidljiva deca skrivala iza mame i nisu želeli da naprave novi korak u životu,i da krenu u školi.Onog dana kada si sedeo sa strancem u klupi,sa detetom koje uopšte ne poznaješ,da sa njim deliš klupu,gumicu,čokoladicu,svesku,pa čak i knjigu i olovku.Ali od tada sa tim osobama počinješ da deliš i doživljaje,a onda događaje,tajne uz upozorenje 'Ne smeš nikom reći' koje niko nije ispunjavao,delite čak i sto  na pola svojim torbama kada je kontrolni,da drug ne bi prepisivao od tebe.Od tada igrate se rata,i lenjiri su vam pištolji,igrate se mačke i miše,žmurke,ali...to se sve promeni.Odrastamo.I dodje vreme da se rastajemo.Tada,tada nam sve te godine prolete kroz glavu,sve te provale na časovima,svađe sa nastavnicima,svi oni dogovori da pobegnemo,ali ne uspemo,svi oni 8.martovi kada treba da se kupi poklon razrednoj,pa tada izmišljamo,zainatimo se,svađamo...Sva ta lepa sećanja ostaju,ali...vreme prolazi.Što je nekad daleko bilo,sada je sve bliže.a nama ostaje sve manje dana da provedemo zajedno u školskim klupama,da prepisujemo na kontrolnima,da se družimo,da lažemo nastavnike i izvlačimo se,da lupetamo na časovima i smejemo se šalama koje nastavnici ne razumeju,da kopiramo puškice koje nismo sebi spremili na vreme,zajedno smo uvek bili u svim glupostima.Otkucala je ta žuta minuta.Rastajemo se.Svi onako zagrljeni sa suzama u očima i gorkim čemerom u grlu,gledamo jedni druge,možda i poslednji put.Ovo je poslednji put da se zajedno radujemo,a ustvari tugujemo,jer se rastajemo,poslednji put smo svi tu,zajedno.Došao je kraj zajedničkih,školskih dana,i ove generacije.


naša prva generacijska slika♥(kraj 4.razreda)

I sve se to desilo,sada je sve prošlo.Završio se taj važan deo mog detinjstva.Naći ću neku novu porodicu,nove ljude sa kojima ću deliti svoje snove,želje..nov dom.Ali jedno će ostati isto.Uspomene i sećanja.Ona će zauvek ostati u mom srcu.Istina,ponekad želim da se vratim,ponekad ponovo poželim da dosegnem nebo,ali znam da nebo nema granice,da treba ići dalje,ali i ponekad se osvrnuti za sobom,da ne zaboravimo.Došlo je vreme da jedni drugima kažemo 'zdravo' i krenemo odabranim putem.Sada stojim na raskrsnici sa bezbroj puteva i razmišljam kojim putem poći.Stalno mi se po glavi vrte pitanja ' da li ću odabrati pravi put' i 'da li ću moći da se vratim na ppočetak ako odaberem pogrešan put'.Pokušavam da ne mislim o tome,ali vreme će učinite svoje.


I da,za kraj želim da vam se zahvalim.
Hvala,prijatelji,što ste uvek bili uz mene.Hvala što ste činili svaku kontrolu,svaki čas,svaku lošu ocenu podnošljivim.Hvala što ste učinili svaku nagradu,svaku pohvalu,svaku lepu uspomenu još lepšim.I,da,hvala što ste me trpeli.Znam da nisam uvek bila u svom najboljem izdanju,ali pravi prijatelj to ume prećutati.
Hvala,bivši prijatelji,što ste me naučili šta znači prijateljstvo.Prijateljstvo je ono što mi nismo imali.Hvala za svaki nož zaboden pravo u leđa,ispod lopatica,hvala za svaku odatu tajnu,hvala za svaku glasinu koju ste proširili o meni,hvala što ste me pripremili za srednju školu,a bogami i za ceo život,gde ću se sretati sa prijateljima poput vas.I,da,hvala što ste mi svojim ponašanjem pokazali koliko su ustvari vredni oni pravi prijatelji.
Hvala,nastavnici,što ste bili pravedni s vremena na vreme,što ste nas pripremali za mnogo strože profesore u srednjoj školi,što ste nam ponekad gledali kroz prste,puštali nas da prepišemo na testu ili da ne izađemo pred tablu.I hvala vam što ste nam nekada i davali par dvojčica,neopravdanih časova ili kaznenih kontrolni,jer smo nekada to i zaslužili.
Hvala,razredna,što ste bili moja druga majka.Hvala vam što ste i u dobru i u zlu bili tu za nas.Hvala vam što ste nas naučili prave vrednosti,što ste nas naučili da samo pravda pobeđuje.Hvala što ste nas uvek razumeli.I,da,sada tek shvatam da one kritike su bile upućene iz dobre namere,da ste nam želeli samo dobro.Hvala vam što ste baš vi naša razredna♥
I za kraj,hvala ti osnovna školo,što si mi podarila osam godina života koje nikada neću zaboraviti.